Nekad sam imala velike snove i ciljeve, bila sam jako optimistična djevojka.
U svemu sam vidjela nešto dobro.
S vremenom sam upadala u probleme, uvijek sam uspijevala pronaći neki izlaz i nisam gubila nadu.
Moglo bi se reći i da sam bila naivna i lakovjerna.
Davala sam svoj maksimum, davala sam bezuslovno ljubav i cijelu sebe.
Ali život svakome donese teške izazove.
Svaki udarac života, svaki pad, svako razočarenje uzimalo je komad po komad mog srca i duše.
Postala sam depresivna.
Moji roditelji, moji prijatelji, niko blizak to nije primijetio.
Mlada sam postala majka, trudila sam se da budem najbolja mama na svijetu, ali nisam uspijevala.
Osjećala sam veliki pritisak od okoline i krivila sam sebe za svaku grešku, sve više i više sam počela da mrzim sebe i svoj život.
Upoznala sam neko novo društvo, prijatelje koje sam smatrala braćom i sestrama, brinula sam se i za njih više nego za sebe.
U svoj toj brizi i ljubavi prema drugima zaboravila sam da volim sebe i da brinem o sebi.
Taj manjak ljubavi prema sebi odveo me je u jako loš smjer.
Doživjela sam nasilje, borbu s ovisnošću o narkoticima, doživjela sam osude familije, komšiluka, a čak i sistema.
Pala sam na samo dno i morala sam da molim za pomoć, za spas.
Moj spas bila je Organizacija Korak.
Kad su svi digli ruke od mene, Nermina nije.
Trebala mi je pomoć, zdravlje mi je bilo loše, psihičko zdravlje još gore, a o financijama da ni ne govorim.
Postala sam korisnica „Koraka“, oni me nisu osuđivali već su mi pružili ruku spasa.
Dobila sam paket prehrane, odjeću i igračke za djecu.
Čak i medicinsku pomoć za mene.
S obzirom na to da sam imala psihičke posljedice i teške traume, mnogo sam se bojala, nisam smjela sama otići do bolnice, Nermina je išla sa mnom i bila je moj oslonac u svim teškim situacijama.
Moj oporavak trajao je mjesecima i još uvijek traje.
Ali izrazila sam želju da i ja želim da pomognem nekome kao što su i meni pomogli.
Tako sam postala volonter.
Nekad su meni donosili pakete prehrane, a sada sam ja ta koja nosi.
U ovom poslu dobila sam priliku da vidim kako ljudi žive, majke s djecom kojima su obustavljeni dječiji doplatci.
Starija majka koja ne traži ništa za sebe, već samo da njenom bolesnom sinu bude toplo.
Biti volonter naučilo me je empatiji, strpljenju i zahvalnosti.
Taj put od korisnika do volontera promijenio me je kao osobu i pokazao mi da svako od nas, bez obzira na prošlost, može postati izvor podrške drugima.
Možda je danas teško, ali sutra je novi dan, nova prilika za bolji život i ne boj se zatražiti pomoć ako ti je potrebna.
Ponekad nam samo treba podrška i rame na koje se možemo bar malo osloniti.
„Allah zna za stanje tvoje duše. Možda sve to izgleda teško, ali Allah ti nikad neće dati nešto što ne možeš da izdržiš.“
Želim da se još jednom zahvalim mojim prijateljima iz CEIRD „KORAK“ što su vjerovali u mene, što su mi pomogli i pružili mi mogućnost da promijenim svoj život.
Hvala vam što niste digli ruke od mene i što niste odustali ❤️
