Dugo sam živio s osjećajem da sa mnom nešto nije u redu. Nisam znao šta, ali sam znao da nosim nemir koji me nikada nije napuštao. Imao sam strahove bez razloga, krivicu bez objašnjenja i bol koju nisam znao imenovati. Cijeli život sam mislio da sam jednostavno slab, da sam previše osjetljiv, da pretjerujem.
Kada sam došao u CEIRD „KORAK“, nisam došao s pričom o traumi. Došao sam kao čovjek koji je umoran od borbe sa samim sobom. Kroz edukacije o osnaživanju i razgovore koji su se odvijali polako, bez pritiska, počeo sam prvi put osjećati sigurnost. Niko me nije tjerao da se sjećam. Niko me nije pitao „zašto“. Samo su me slušali. I u tom slušanju sam prvi put osjetio da nisam pogrešan.
Tokom procesa rada i uz podršku terapeuta, počele su se otvarati stvari koje sam cijeli život držao duboko zaključane. Kroz retraumatizaciju, u sigurnom i kontrolisanom okruženju, shvatio sam istinu koja me zatekla nespremnog, kao dijete sam bio seksualno zlostavljan. Ta spoznaja me slomila. Imao sam osjećaj da mi se cijeli život raspao u jednom trenutku. Ali istovremeno, to je bio prvi put da sam shvatio da bol koju nosim ima razlog. I da nisam kriv.
Kroz daljnji stručni rad i istraživanje došli smo i do dokaza koji su potvrdili ono što je moja podsvijest godinama znala. To nije donijelo mir odmah. Donijelo je suze, bijes, tugu i pitanja. Ali donijelo je i istinu. A istina je bila početak mog ozdravljenja.
Godinama sam živio kao dijete koje niko nije zaštitio. Danas živim kao odrasla osoba koja uči štititi sebe. Dvije godine psihološkog liječenja promijenile su me iz temelja. Ne zato što sam zaboravio ono što se desilo, nego zato što sam naučio da to nije definicija mene.
Danas povremeno volontiram u CEIRD „KORAK“. Ne zato što sam „izliječen“, nego zato što znam koliko znači da te neko razumije bez objašnjavanja. Radim s ljudima koji nose tihe traume, s onima koji misle da su sami i slomljeni, baš kao što sam i ja nekada mislio. Pomažem onoliko koliko mogu, razgovorom, prisustvom, razumijevanjem.
Ovo nije priča o onome što mi se desilo. Ovo je priča o onome što sam preživio. I o tome šta se desi kada neko, makar jedanput u životu, kaže: „Vjerujem ti.“
Ako si ikada osjećao bol koji ne znaš objasniti, znaj da nisi sam. I da pomoć postoji.
